Razgovor s pjesnikinjom Đurđicom Zrinščak-Družinec

Budite i kapljica vode i čvrsta stijena

U našem susjedstvu živi i stvara cijenjena pjesnikinja Đurđica Zrinščak-Družinec. Nakon što je objavila dvije zbirke pjesama te osvojila nacionalne i međunarodne nagrade, zamolili smo ju da bude jedna od gošća u sklopu manifestacije Noć knjige te komentatorica školskog literarnog natječaja „Haiku za 5“. Izravni književni susret odgodit ćemo za koji mjesec, a školsko mrežno mjesto obogatit ćemo porukama ove izuzetne umjetnice. Kad smo joj se obratili da predstavi svoj umjetnički rad i otkrije tajni recept uspješnog haikua, skromno je odgovorila da u cijeloj priči nije bitna ona već poruka djeci o ispravom načinu življenja za očuvanje okoliša i suživota s prirodom. Bila bi ponosna, kaže, da joj uspije učenike potaknuti na pisanje haikua.    

Ovogodišnje Valentinovo obilježili ste s našim prvašićima i njihovim učiteljicama. Hvala Vam što se opet rado odazivate i u Noći knjige. Godinama rado sudjelujete u različitim općinskim i županijskim kulturno-umjetničkim programima. Što Vam znače i donose ta druženja?

Svako druženje nas obogaćuje. Druženja mi donose nova poznanstva, nove mogućnosti, a posebno sam zahvalna što me na tim druženjima podržavate i na neki pozitivan način zadužujete da ne odustanem i da idem dalje.

Prije tri godine objavljena je Vaša prva zbirka pjesama „Zeleno svitanje“ s ukupno 86 pjesama. Sve što ste dotad stvarali i promišljali našlo se u toj zbirci koja pjeva o ljubavi prema Bogu, zavičaju i obitelji. Što Vama kao osobi i umjetnici znači „Zeleno svitanje“?

Moji stihovi su moja duhovna hrana. Mislima i riječima lutam posvuda na razna prekrasna mjesta npr. u gustu šumu, na prekrasno jezero, mirisnu livadu, ili sam u svom cvjetnjaku, u starom voćnjaku, u roditeljskoj kući, u crkvi itd. Kada završim pjesmu vraćam se u svoju stvarnost, pročitam što sam napisala i nerijetko se pitam je li moguće da je to plod mojega uma. Tako je i nastala moja prva zbirka pjesama „Zeleno svitanje”, po nagovoru mojih prijatelja da napokon objavim tu zbirku jer sam im čitajući svoje pjesme nerijetko izmamila pokoju suzu na lice.

U drugoj zbirci „Svileni slap“ kojoj je urednik naš vjeroučitelj Željko Dreven pokazujete svoju ljubav prema haiku poeziji. Jeste li zadovoljni tim izdanjem?

Moja druga zbirka pjesama je zbirka japanske haiku poezije pod imenom “Svileni slap” koju sam izdala krajem 2017. godine i koja je prevedena na engleski jezik. Knjigu sam poslala na nekoliko adresa diljem svijeta, u mjesta u kojima se održavaju natjecanja u kojima sam i ja sudjelovala. To me posebno čini sretnom zbog toga što se zbirka sastoji od pjesama napisanih na kajkavskom jeziku te opisujem našu kulturu pa će tamo negdje daleko u nekoj stranoj zemlji netko nešto naučiti o našem malom Hrvatskom zagorju. Prije četiri godine prisustvovala sam jednoj lijepoj večeri haiku poezije u knjižnici u Oroslavju. Bila je to ljubav na prvi susret. Voljela bih da se vaša djeca jednako tako zaljube u ovu vrstu poezije. Svakako sam zadovoljna što sam čitateljima poslala poruku kako da počnu promišljati o važnosti čovjeka i prirode.

Koje ste nagrade osvajali i što Vam one znače?

U svoje četiri godine družeći se s haiku poezijom odazivala sam se na mnoga natjecanja diljem Lijepe naše - Šibenik, Rovinj, Ivanić Grad, Ludbreg, Oroslavje i drugi. Od međunarodnih natjecanja svoje uratke slala sam po nekoliko puta u Japan, USA, Rusiju, Englesku, Poljsku, Bugarsku, Rumunjsku, Crnu Goru i drugdje. Do danas sam osvojila oko dvadesetak nagrada, priznanja i pohvala. Moje nagrađene pjesme nalaze se u zbornicima kako u Hrvatskoj, tako i diljem svijeta. Jednu bih nagradu izdvojila, iako svaka mi je draga, onu koju sam osvojila 2019. u Vancouveru. Tamo se održavalo internacionalno natjecanje i jedna tanka koja također spada u japanski haiku je izabrana među deset najboljih. Tanka se piše u 5-7-5-7-5 onđija (slogova), a evo i te tanke:

sunčan dan

sunce je prozirno

na obali mora

umirili se valovi

već je pao prvi list

Što se pjesma napiše jednostavnijim riječima, to ima veću težinu i kvalitetu. Meni je jako drago pisati haiku poeziju jer znam da sam jedna mala karika u lancu očuvanja prirode i osjećam se kao mala kapljica u oceanu. Ocean se sastoji od puno malih kapljica pa je važna sve i jedna da bi ocean bio ono što jest.

Organiziramo školski haiku natječaj. Možete li nam dati smjernice, pravila i značenje haikua, a potom i tajni recept – kako nastaje dobar haiku koji će se izdvojiti od ostalih svojom kvalitetom?

Pravi haiku je remek-djelo, no takav nastaje samo za ispravna življenja. Pod ispravna življenja mislim na razumijevanje odnosa čovjeka i prirode gdje je čovjek dio, a ne gospodar - to se ovih dana tako lijepo vidi u pandemiji. Nepoštovanje svega živoga, nebrige za svoj okoliš, gomilanje nepotrebnih i suvišnih materijalnih dobara - sve su to problemi koji otežavaju život. Haiku se doživljava. On je zabilježba nekog događaja koji nam se usput dogodio kada smo prolazili ulicom i opazili nešto lijepo, zasljepljujuće raskošno poput grma jorgovana npr. kada nas je njegov miris privukao i zaokupio svu našu pažnju iza ugla neke zgrade ili kuće, pa smo ga potražili odjednom shvaćajući da je taj jorgovan tu dugi niz godina i cvate svako proljeće. A mi? Nismo ga nikad ni opazili. Da bi nam se dogodio haiku, moramo hodati svijetom širom otvorenih očiju. Uši moraju osluškivati, nos biti spreman na darove prirode. Kako one divne mirise cvijeća ili bakine kuhinje, mirisnih kolača, tako i manje ugodne mirise neke ustajale bare na livadi ili stajskog gnoja na njivi. Sve što čini prirodan život oko nas i omogućuje nam da učimo. Za haiku važno je promatrati i otkrivati stvari iz naše neposredne blizine u svakodnevnici. Haiku će nam se dogoditi bez da ga tražimo. Dok čupamo korov u vrtu, dok pišemo svoju zadaću, dok pomažemo mami oko suđa u kuhinji i gledamo kroz prozor. Samo moramo biti budni. Haiku zapisujemo na jednostavan i najkraći mogući način. Ne ukrašavamo ga već izbjegavamo svaku nepotrebnu riječ. Na japanskom jeziku tradicionalni se haiku piše sa po 5-7-5 onđija (slogova). Važno da haiku pišemo u dva dijela. Jedna od tehnika pisanja haikua je jukstapozicija - kada dva predmeta stavljamo u odnos. Npr. na livadi izvan grada, ako promatramo crkveni toranj u daljini, on može izgledati manji od rascvale ivančice. Ako čučnemo ispred cvijeta ivančice, on će prekriti cijelu crkvu. Haiku, iako veoma ozbiljna pjesma, voli humor - prigušen tek naznačeni, zaigrani stav prema stvarima. Često kažemo da haiku - živimo. Doživljavamo ga i potom kao svoje iskustvo bilježimo. No živjeti haiku životom znači živjeti u suglasju s prirodom. Poštujući sva živa bića. Ma koliko mala i beznačajna bila, ona su svaka ponaosob karika u lancu jedinstvenog života na Zemlji, nevjerojatnog i raznolikog. Nestanak bilo koje vrste veliki je gubitak za sve. Poštujući prirodu, njene cikluse, promjene i darove gradimo i svoju ličnost i postajemo bolji ljudi. U haiku su važna godišnja doba jer se priroda bitno mijenja. Npr. u proljeće i u jesen cvatu druge biljke, stabla koja u proljeće prolistaju ujesen mnoga od njih bjelogorična gube lišće. Stoga je važno u haikuu dati do znanja koje je doba godine. Ako čekamo autobus koji kasni, a uz stajalište cvate lipa prepuna pčelica koje stvaraju zvukove svojim krilima, čujemo da “zuje”. Kakvog li obilja za naša osjetila: miris lipe, zuj pčela, hladovina stabla pa čemu se onda ljutiti zbog kašnjenja autobusa? Zahvalimo na ljepoti koju smo dobili. Evo jednog primjera haiku pjesme na temu o kojoj smo pisali.

autobus kasni

zahvalno stojim pod

rascvalom lipom

U haikuu ne moramo brinuti o tome da zapisujemo sve što se događa i što smo doživjeli. Čim smo dali do znanja da čekamo pod rascvalom lipom iz svojih iskustva svaki čitatelj će znati kako cijelo stablo lipe zuji pčelicama, kako divno miriše lipa. Znamo da će pčele stvoriti med, znamo da bez pčela nema života na Zemlji. U nama se rađa zahvalnost i poštovanje i stabla i pčele i cvatnje koja će nas radovati tijekom mjeseca lipnja, pa i mjesec je dobio ime po lipi, stablu južnih Slavena. S obzirom na to da su haiku pjesme jako kratke kada ih čitate čitaju se dva puta da ih bolje razumijemo. Za haiku je kao i za sve druge izričaje važno istraživanje. Moramo naučiti ponešto o pčeli, lipi, prometu, o svom nestrpljenju i ljutnji, kako bismo hodili svijetom osviješteno i mogli biti otvorenih osjetila i doživljavati okoliš.

Hvala Vam na detaljnim savjetima za pisanje. Koji su Vam planovi za dalje?

Zapravo planovima nikada kraja. Za sada pripremam i treću zbirku pjesama naše poezije. Pjesme su spremne i sada još treba odraditi onaj tehnički dio posla. Nadam se da će biti sve u redu s obzirom na pandemiju koja nas je pogodila. Zbirka bi mogla ugledati svjetlost dana do kraja ove godine ili početkom iduće.

Imate li neke pjesničke uzore? Koje?

Ne, nemam pjesničke uzore. Ja sam sebi sama uzor, svoje pjesničko stvaralaštvo crpim iz vlastitog potencijala.

Možete li izdvojiti neku od Vaših pjesama koja se može povezati sa sadašnjim aktualnim stanjem u svijetu i zemlji?

Da, imam nekoliko haikua na temu aktualnog stanja koje nas je sputalo u mnogočemu.

ovim Uskrsom

se ne prekida korizma

i dalje traju odricanja

Jeste li se nečeg svjesno odrekli u korizmi? Ako niste, zvoni li vam da ste možda trebali, i to ne samo za vrijeme ove korizme nego i onih prethodnih. A vidite koliko i čega se sada moramo odricati, ali opet je dobro i moći ćemo izdržati bez mnogo toga željenoga, a vi najbolje znate što vam najviše nedostaje.

u velikom tjednu

u očekivanju uskrsnuća

utihle su ulice

Zamislite koje ste imali planove za ovaj veliki blagdan, Uskrsa, npr. poklona, posjeta svojim bakama, tetama, prijateljima itd. Samo će se jedan mali dio moći ostvariti naših želja. Razmislite kako nas je jedna nevidljiva opasnost blokirala i promijenila naše planove.

mala ili nikakva

odricanja u korizmi

stigao je račun na naplatu

Nažalost, uvijek plaćaju račun oni koji su najmanje krivi. To ste, u ovom slučaju, vi, draga djeco, jer djeca uče od svojih roditelja promatrajući njihov život. Pa sada imamo svi to što imamo. Razmislite i učite kako možete biti bolji sebi i majci prirodi koja nas okružuje i koje smo samo mali dio. Vi ste još mali i morate još dugo živjeti pa čuvajte si to blago koje nam je povjereno - o njemu ovisimo.

Po zanimanju ste slastičarka. U našoj školi ima mnogo nadarenih učenika za pisanje i likovno oblikovanje. Možete li im dati savjet trebaju li se osloniti na svoju kreativnost u odabiru zanimanja ili ipak odabrati neko strukovno zanimanje koje će im osigurati životnu egzistenciju?

Mogu s ponosom reći da sam po struci slastičarka. To je moje primarno zanimanje u koje sam zaljubljena. To je moj hobi i posao od kojeg dobro živim. Jako je kreativan i dosta naporan, ali kada radite nešto što volite treba vam puno manje uložene energije. Višak energije možete iskoristiti za neki hobi od kojeg isto možete imati koristi. Lijepo je baviti se bilo kakvom umjetnošću - to može biti profesija, a može biti i hobi. Iz vlastitog iskustva toplo bih preporučila i predložila da odaberete neko zanimljivo i kreativno zanimanje koje će vam osigurati životnu egzistenciju, gdje možete itekako napredovati jer teško da ćete od snova moći dobro živjeti. Ja sam i u svojoj struci napredovala u svim pravcima i vjerujte mi da se može, ali ipak morate biti jako marljivi. Zamislite da na put krećete bez rezervne gume u automobilu, koliko bi vam nevolja donijelo da se automobilska guma slučajno probuši, koliko troška, izgubljenog vremena i najviše stresa koji vam može pokvariti cijelo putovanje, a možda i novčane kazne ako vas zaustavi policija. A to se sve može izbjeći. Djeco moja draga, probudite se, postanite i ostanite budni. Slijedite vi i svoje snove, ali nemojte zaboraviti da se raditi mora i da se ipak od nečega mora i živjeti. Najslađi su plodovi, plodovi naših ruku.

Hvala Vam na savjetima i mudrostima koje ste s nama podijelili. Imate li neku završnu misao za sve nas?

Budite istovremeno i kapljica vode i čvrsta stijena, potpora i podrška svima pa i sebi samima.

https://www.youtube.com/watch?v=TmytPkm84VU

Kvartet Stubaki (članovi vjeroučitelj Željko Dreven i učitelj Glazbene kulture Ivica Šipek) otpjevali su pjesmu Đurđice Zrinščak-Družinec „Fala ti mati“ koju je uglazbio Davor Totović.