2020-04-27 11:46:43

Sudjelovanje u natječaju Posadi priču!

Povodom manifestacije Noć knjige 2020. Organizacijski odbor Noći knjige, u suradnji s Hrvatskom udrugom školskih knjižničara, organizirao je nagradni natječaj Posadi priču! u koji su učenike uključile učiteljica Romina Gorički Mihaljinec i školska knjižničarka Blanka Doko. Na natječaj u pisanju kratkih proznih formi o odgovornosti, ljubavi, dobroti, požrtvovnosti i drugim ljudskim vrednotama, pristiglo je 205 priča učenika osnovnih i srednjih škola, a među njima su bili vrlo inspirativni uratci naših talentiranih i marljivih učenica Juli Kišur Novak i Mirke Matuša Popović. Čestitamo! Njihove poruke o ljepoti života možete pročitati u nastavku.

Zagrliti cijeli svijet

Ponekad sanjarim. Ležim na livadi, gledam jastučaste oblake kako žure na vjetru. Žure negdje daleko nekom drugom sanjaru. Ležim tako i razmišljam zašto je svijet takav, podijeljen na loše i dobre, na bolesne i zdrave, na glad i obilje hrane. U tom razmišljanju želim zagrliti cijeli svijet i zagrljajem ga ujediniti u vječno sunce, osmijeh i sreću. Svi smo mi na istoj kugli Zemlji, sve nas obasjava isto Sunce i noć osvjetljavaju iste zvijezde, a ipak toliko smo različiti u svojim životima i sudbinama. Zato činimo dobra djela svaki dan, pružimo si ruke i obgrlimo cijeli svijet.

Juli Kišur Novak, 5. a

 

Sjeme ljubavi u svim školama svijeta

Bio je to običan sat Biologije. Zadatak je bio posijati sjeme i proučavati ga kako izrasta u biljku. Dobila sam sjeme malo drugačija oblika i veličine.

Posijala sam ga s nekim posebnim ponosom, ni sama ne shvaćajući zašto. Kad je sat završio, u srcu me je stezalo neobično i ugodno.

Treći dan primijetila sam da se sjeme razvija brže od drugih, a i ponašanje drugih učenika postalo je drugačije: dečki sjede sa curama, nema više grubih riječi ili ogovaranja, učionice i hodnici odjekuju riječima poput „Volim te!“.

Nije mi trebalo dugo da shvatim – pa ja sam posijala sjeme ljubavi!

Mirka Matuša Popović, 7. a

Objavljujemo još jedan Mirkin uradak koji nije poslan na Natječaj jer nije odgovarao uvjetima organizatora, ali je jednako lijep i inspirativan.

 

Deset sjemena dobrote

Da sam vrtlar, sijač sjemena, a ne obično dijete, obilazila bih svijet. Imala bih po jedno sjeme ljubavi, sjeme humanosti i dobrote, odgovornosti i poštovanja, nježnosti i suosjećanja, pravednosti, ustrajnosti i preobrazbe. Ne bih bila običan vrtlar koji sije, sadi, žanje i ore. Bila bih vrtlar koji bi mijenjao svijet. Ne domaćom paprikom i salatom. Ne. Već sjemenima dobroga čovjeka pa da putujem svijetom, sijem sjemena, da izrastu u plod dobrote i sreće. Uzela bih sjemenje u torbu i krenula.

Prvo bih stala u potresom probuđenom Zagrebu gdje bih zasijala sjeme suosjećanja i humanosti, pa da ljudi  ne stoje na ulicama, već da piju čaj u toplim domovima suosjećajnih i humanih ljudi. Krenula bih dalje u zemlje koje ratuju. Tamo bih posijala sjeme dobrote jer rat je sve samo ne dobrota. Stablo dobrote  spriječilo bi svaki rat. S još sedam sjemena u torbi krenula bih u zemlje gdje još vlada neravnopravnost. Tamo bih posijala sjemena poštovanja, pravednosti i ustrajnosti u borbi za ravnopravnost. Krenula bih dalje sijati sjemena dobrote. Zastala bih u zatvoru Alcatraz gdje bih posijala sjeme preobrazbe iz lošega u dobro. Kada bih vidjela da djeluje, krenula bih u grad Songeu u Tanzaniji, u jedno hrvatsko sirotište gdje bih posijala sjeme ljubavi i nježnosti za brigu o svoj toj sirotoj djeci. I zadnje sjeme odgovornosti posijala bih po cijelom svijetu da se zajedno borimo protiv novog virusa.

Vratila bih se kući sretna znajući da sam učinila dobro djelo.

 


Osnovna škola Stubičke Toplice