2015-12-17 09:02:11

P. S. Hvala na licitarskim srcima

Cijelo polugodište učenici četvrtog razreda su se pripremali za humanitarni posjet Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri. U ponedjeljak su realizirali posjet koji ih je duboko dojmio na nekoliko razina. 

Na inicijativu učiteljice Anite Kobelščak aktivirali su se svi članovi obitelji. Roditelji su nesebično prikupili financijska sredstva za kupovinu namirnica kojih u dječjem domu uvijek nedostaje te sudjelovali u prijevozu; učenici su se rado odrekli svojih igračaka i vrijedno pripremili glazbeno-scenski nastup. Susret s djecom koja imaju teške kronične bolesti ostavio je na njih dubok dojam. Ravnatelj bolnice pohvalio ih je na pristojnom i civiliziranom ponašanju, što uopće nije bilo slučajno. Naime, osim učiteljice na druženje s djecom s poteškoćama u razvoju pripremila ih je i školska defektologinja Maja Štefanec Herak.

Odraslima je ponekad teško pronaći dovoljno vrijedne riječi za opis ovakvih istovremeno teških i lijepih trenutaka, stoga prenosimo dojmove naših četvrtaša.

Luka Jagarčec:

Probudili su mi se različiti osjećaji kad sam vidio tu djecu. Skoro sam se rasplakao kad sam vidio djevojčicu po imenu Leonida. Ja bih je uzeo za ruku i odveo u igraonicu, ja bih se s njom igrao do sutra i opet bih se igrao i igrao. Rasplakao sam se kad sam vidio da je Mihaela dala predivnu čestitku mojoj učiteljici. Odrekao sam se svog Patka Patkića, da bih im uljepšao Božić i novu godinu. Bilo mi je prelijepo!

 

Martin Rožman:

Tijekom boravka u Gornjoj Bistri osjećao sam se uzbuđeno. Svi su bili simpatični. Neki su bili u invalidskim kolicima. Svi iz mog razreda su bili dobri i druželjubivi, nisu se rugali, niti su se čudili, što mi je bilo jako drago. U srcu sam osjetio toplinu. Bili smo s njima u igraonici, a tete koje ih čuvaju su nam rekle što tko od njih voli raditi ili pjevati. I za kraj, pozdravljam sve koji borave tamo.

P. S. Hvala na licitarskim srcima.

 

Iva Žlabur:

Iznenadila sam se. Vidjela sam kako su djeca bolesna i kao pravi mali lavovi se bore za svoj život. Možda neki misle da ako su drugačiji da se ne igraju i ne druže. Možda izvana izgledaju drugačije, ali i oni imaju osjećaje kao mi, veseli su i sretni poput nas. Razgovarala sam s nekom djecom i rekli su mi da i oni idu u školu. Jako su dragi, postali su nam novi prijatelji, svi smo stekli novo prijateljstvo. Oni mogu što mi ne možemo, a mi možemo što oni ne mogu. Sad znam da trebam cijeniti i biti sretna što sam zdrava, ali ipak bi im da mogu nekako htjela pomoći. Sigurna sam da će i oni kao i mi pamtiti ovaj dan zauvijek. Odrekla sam se nekih svojih omiljenih igračaka da ih razveselim za Božić i novu 2016. godinu.

 

Magdalena Halužan:

Kad sam vidjela kako su nas toplo dočekali bila sam sretna. Crtala sam s njima, razgovarala, igrala se, pjevala, gradila, puno toga smo radili zajedno. Ja mislim i znam da su oni jako hrabri, pametni, isto kao svi mi. Drugačije izgledaju izvana, ali iznutra su kao i mi – imaju osjećaje, brigu, ljubav, i trebamo se ponašati prema njima isto kao i prema sebi. Nema čuđenja i izrugivanja, oni su naši prijatelji. 

Objava na njihovom mrežnom mjestu:

http://www.bolnica-bistra.hr/wppg_photogallery/gallery4/


Osnovna škola Stubičke Toplice