2018-06-11 12:25:29

Četvrtaši u Školi u prirodi

Pod vodstvom razrednice Davorke Maček i u pratnji knjižničarke Blanke Doko učenici 4.a razreda su od 5. do 7. lipnja bili u Školi u prirodi. Dani su prošli u putovanju i obilasku pitoresknih hrvatskih mjesta, prirodnih i kulturnih znamenitosti Gorskog kotara i Sjevernog primorja pri čemu su učenici pokazali zrelost, ozbiljnost i poštovanje prema ljudima i prirodi. Slijedi izvješće knjižničarke.

Pozdravljajući se od roditelja u ranojutarnjim satima napustili smo Stubičke Toplice. Većina nas od uzbuđenja nije mogla spavati, ali umor nas nije sprječavao za razgovor i druženje. O posebnostima Karlovca, Gorskog kotara i Sjevernog primorja govorio nam je vodič Muhamed Melkić, što je naše putovanje činilo vrlo informativnim. Prvu pauzu napravili smo u Ravnoj gori gdje smo se u parku zajedno njihali u velikoj košari te vjerojatno ostvarili novi rekord po pitanju broja osoba u tom izdržljivom rekvizitu. Stigli smo u najmlađi hrvatski Nacionalni park Risnjak hrabro se nadajući da ćemo susresti kakvog risa ili medvjeda. Na našu (ne)sreću do bliskog susreta nije došlo, ali smo zato u pratnji vodiča Dragana prošetali poučnom stazom Leska, mnogo saznali o važnosti bioraznolikosti i nevjerojatnim prirodnim pojavama u šumi. Da bismo doslovno shvatili koliko je čovjek mali u odnosu na prirodu, stali smo i fotografirali se uz prosječno stablo visoko 30-ak metara. Prošetali smo livadom gdje smo vidjeli toliko leptira, koliko zajedno nismo nikada vidjeli. Nakon odmora uputili smo se prema Fužinama i u pratnji vodiča posjetili špilju Vrelo. U 8 stupnjeva rashlađenoj špilji oduševili smo se sigama, stalaktitima i stalagmitima te na licu mjesta se uvjerili u snagu vode koja može stvarati, služiti i razarati. Nakon kraćeg druženja pored jezera Bajer u Fužinama pljusak nas je otpratio prema Crikvenici. Smjestili smo se u Hotel International, rasporedili po sobama i u dnevnom boravku vrijedno prionuli rješavanju radnih listova koje nam je detaljno pripremila naša učiteljica. Potom smo posjetili Akvarij s morskim životinjama iz Jadrana i toplih mora. Vidjeli smo nevjerojatno mnogo različitih riba i ponovno se uvjerili u ljepotu bioraznolikosti. Usprkos povremenoj kiši, u kasnim poslijepodnevnim satima konačno smo uskočili u more (Neki od nas prvi put u životu!). Nakon večere družili smo se na po ulicama i trgovima Crikvenice s plesnim skupinama te proveli večer na terasi Odmarališta Stoimena. Sve u svemu, prvi dan da je trajao 30 sati, bio bi nam prekratak za sve što smo željeli. Stoga su neki od nas drugi dan Škole u prirodi dočekali prilično pospani. Razbudio nas je put na predivan otok Krk. U Jurandvoru smo posjetili crkvu  sv. Lucije gdje nam je voditeljica uz repliku Baščanske ploče govorila o tom spomeniku hrvatske pismenosti. Prošetali smo prelijepom baškom Velom plažom (Mnogi od nas obećali su se vratiti ovdje s obitelji.) te se autobusom uputili prema Punatu. Tamo smo se nestrpljivo ukrcali na brod (Neki od nas prvi put u životu!). Kapetan Toni najsretnijima od nas je dopustio da sjedimo na pramcu što je vožnju brodom dodatno učinilo posebnom. Na otoku Košljunu obišli smo samostan te razgledali crkvu i muzeje. Upoznali smo fra Stjepana koji nam je srdačno poželio sretan nastavak našeg putovanja. Nakon ručka, odmora i nastave u dnevnom boravku, jedva smo dočekali kupanje u Crikvenici. Iz mora smo vadili školjke i rakove, a neki od nas su ih ponijeli u boci punoj mora u hotelsku sobu. Večernju zabavu ponovili smo u Stoimenoj, uz ples i natjecanje u izradi ludih frizura, tzv. „Šiz-friz“. Treći dan pomalo potišteni spoznajom da se putovanje koje smo toliko dugo iščekivali bliži kraju, pozdravili smo se s Crikvenicom i ljubaznim osobljem hotela. Put smo nastavili prema impozantnoj kuli Nehaj u Senju o kojoj nam je govorio vodič Dragan. Saznali smo detalje uzrečice „Čuvaj se senjske ruke, senjske bure i cure s brkovima!“. Uživali smo razgledavajući kulu s koje je sloboda obranjena nebrojeno mnogo puta, a na vidikovcu smo snimili vjerojatno najljepše fotografije. Povratak u Stubičke Toplice u večernjim satima donio je tugu radi završetka Škole u prirodi, zadovoljstvo stečenim znanjima i novim iskustvom te sreću radi ponovnog susreta s roditeljima i povratka svome domu.

 


Osnovna škola Stubičke Toplice