Škola stvaralaštva 35. „Novigradsko proljeće“ radionički je sedmodnevni program sa zajedničkom temom u svim radionicama za iznimno motivirane i potencijalno darovite učenike osnovnih škola u jezično-umjetničkom području (do 300 učenika, od toga do 30 učenika srednjih škola) i učitelje / nastavnike / stručne suradnike koji su se istaknuli svojim radom u jezično-umjetničkom području. Organizatori su Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Osnovnom školom – Scuola elementare Rivarela, Novigrad.
Iz naše škole ove smo godine imali dvije predstavnice Almu Beljak i Unu Vlahović, sedmašice i članice izvannastavne skupine Dramske igre i vježbe. Kao istinske zaljubljenice u umjetnost od 29. 3. do 5. 4. 2025. sudjelovale su u Scenskoj radionici. Donosimo Almin osvrt.
Alma Beljak: Novigradsko proljeće mi je pokazalo koliko je lijepo biti svoj
Novigradsko proljeće bilo je nešto posebno – tjedan pun smijeha, kreativnosti, suza i novih prijateljstava. Još uvijek mi je teško povjerovati koliko se toga dogodilo u samo nekoliko dana, a sve je bilo tako intenzivno i emotivno da mi je sad, kad se sve završilo, srce prepuno.
Bila sam u scenskoj radionici koju je vodila jedna predivna voditeljica, Sara Stanić. Stvarno se trudila da se svi osjećamo dobro i slobodno. Nikad nije bilo pritiska, samo poticaj da budemo svoji. Igrali smo mnoge dramske igre, učili o glumi i kazalištu, zezali se i smijali. Za kraj smo pripremili i kratku predstavu o pjesmi „Barbara“ pjesnika Ivana Slamniga.
A sad o ekipi koja je podizala atmosferu – dečki s trubom, tubom, harmonikom i bubnjem. Ma oni su bili zakon! Svirali su stalno, svugdje – po hodnicima, na večernjim programima, na putu do škole i natrag, usred dana i navečer – kao da nikad ne staju! A mi? Mi smo pjevali i plesali s njima do iznemoglosti. Kao da smo neko veliko društvo koje se zna sto godina. Svaki dan je bio kao mini koncert! Sada vjerojatno mislite da nije moglo biti zabavnije… e paa u krivu ste. Tu su bili studenti koji su nas animirali, zabavljali i nasmijavali cijelo vrijeme. Organizirali su večernje programe kakve nismo mogli ni zamisliti. Imali smo disko, kviz, pa čak i „Tvoje lice zvuči poznato“.
Najposebniji dio svega su bila djeca – toliko talentiranih, dragih i jedinstvenih ljudi na jednom mjestu nisam nikad prije srela. Svaki pojedinac imao je nešto svoje. Nije bilo natjecanja, nije bilo uspoređivanja – svi smo navijali jedni za druge i veselili se zajedno.
Bilo je puno pjesme, plesa, smijeha, ali i puno emocija. Neki trenuci su bili toliko dirljivi da su mi suze same kretale, i to ne zato što sam bila tužna, nego jer je sve bilo toliko iskreno i lijepo. Jednostavno bi te preplavio osjećaj. Jer sve to što smo proživjeli, to se ne događa svaki dan.
Na kraju… suze. Zagrljaji… i tihi dogovori da se negdje, nekad, možda opet sretnemo. Nisam htjela da završi. Bilo mi je teško pozdraviti se s ljudima koje sam tek upoznala, ali osjećaj povezanosti koji smo svi imali ostaje sa mnom. Novigradsko proljeće mi je pokazalo koliko je lijepo biti svoj i biti dio nečeg tako toplog i posebnog.
Preporučila bih svakome da ide – jer jednom kad to doživiš, nosiš to u srcu zauvijek.
Poveznica na završnu svečanost: https://www.youtube.com/watch?v=4_zO62hl5Ao&t=6940s