Povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava te Dana hrvatske knjige, u našoj školi gostovalo je troje hrvatskih književnika. Susreti s učenicima i djelatnicima bili su inspirativni, motivirajući i prožeti snažnim porukama o važnosti čitanja, pisanja, knjiga i knjižnica.
Književni susreti s kajkavskim nazivnikom
U srijedu, 23. travnja, organizirana su dva književna susreta: marijabistrička učiteljica Petra Friščić susrela se s učenicima 1. a, 2. a i 2. b razreda, dok je Grgo Petrov održao susret s učenicima 3. a, 4. a i 4. b razreda, kao i članicama izvannastavne skupine Dramske igre i vježbe.
Uz pristojnoga Tončića i dramske igre usavršavali smo pravila lijepog ponašanja. Naučili smo da je ljudski griješiti, ali da se uvijek trebamo truditi biti uzorni. U danima koji slijede, svaki će razred sa svojom učiteljicom izraditi vlastiti „razredni bontončić“, koji će ih podsjećati na lijepo ponašanje i susret s jednom od autorica slikovnice Tončić Bontončić.
Ilustrator i književnik Grgo Petrov predstavio nam je pustolovine Imbre Houstovnjaka te kroz razne jezične igre pobudio zanimanje za jezičnu baštinu, kulturu i kajkavski identitet. Njegova slikovnica na kajkavskom i standardnom hrvatskom jeziku, obogaćena elementima fantastike, rezultat je dugogodišnjeg proučavanja legendi Hrvatskog zagorja. Škola je nabavila nekoliko primjeraka za školsku knjižnicu.
U četvrtak, 24. travnja, učenici predmetne nastave susreli su se s putopiscem i nagrađivanim novinarom Hrvojem Ivančićem. Susret je moderirao učitelj Tin Krznar. U zanimljivom razgovoru, učenici su otkrivali koje bi zemlje voljeli posjetiti, gdje bi željeli putovati i koje narode upoznati. Autor je naglasio kako bez čitanja nema ni vještog pisanja te školskoj knjižnici darovao svoje putopise: Dunavski blues: Čamcem od Zagreba do Crnog mora, Iza Mjesečevih planina i Djeca Egipta.
Posebno nas raduje zajednički nazivnik naših ovogodišnjih književnih gosti – Hrvatsko zagorje. To je snažna i simbolična poruka našim učenicima: mogu se obrazovati, otići na kraj svijeta i zavoljeti druge kulture, širiti naš dragi KAJ – i lokalpatriotski mu se iznova vraćati.
Zajedničko čitanje naglas, posjet vrtiću, pano
Tijekom ožujka i travnja s učenicima razredne nastave posvetili smo se čitanju naglas, inspirirani ovogodišnjom temom manifestacije Noć knjige — O životinjama i ljudima. Čitali smo sljedeća djela, ponekad i u društvu omiljenih plišanaca: Kućni ljubimci (B. Prosenjak), Izgubio se jadan zeleni pas (P. Biet), Ne diraj lava Macana dok spava (N. Horvat), Ljeto s padalicama (C. Bevc), Čarobni ormar (J. Bauer), Pas očalinko i pjevačice s Rahelina imanja (E. Horn, U. Bucher), Stanari u slonu (D. Horvatić), Tončić Bontončić (B. Ciglenečki i P. Friščić), Crvekapicu i Vuka i sedam kozlića. Povezali smo aktivnosti s vrtićancima. Učenice 5. a razreda i članice INA skupine Dramske igre i vježbe — Aniela Gajski, Tina Gulić i Vita Šipek-Glavač — posjetile su DV Zvirek i skupinu predškolaca „Pužeki“, kojima su čitale Grimmove bajke. Na poklon smo dobili njihovu oslikanu Crvenkapicu, koju je knjižničarka izložila u školskoj knjižnici. Bit će lijepo vidjeti njihova iznenađena lica kada je najesen ugledaju u školskoj knjižnici!
Na samu Noć knjige, učenici cjelodnevne nastave 2. a razreda u vrtiću su pogledali predstavu Pravi prijatelj koja im se jako svidjela.
Učiteljica Romina Gorički Mihaljinec razveselila je svoj 8. a razred izloživši njihove literarne radove na temu životinja koje su stvarali još od 5. razreda.
Sudjelovanje u natječaju, mjesna knjižnica
Organizacijski odbor Noći knjige u suradnji s Hrvatskom udrugom školskih knjižničara organizirao je natječaj pod nazivom Životinjsko carstvo u književnosti – od mrava dobra srca do letećih grifona. Učenice 5. a Marta Grahovac i Tena Vrban, motivirane čitanjem poezije Grigora Viteza, napisale su pjesme „Mišić Pišić“ i „Konji“ (mentorica Romina Gorički Mihaljinec). Učenik 7. a Sebastian Gajski pročitao je „Životinjsku farmu“, kultno djelo Georgea Orwella aktualno i 80 godina nakon prvog izdanja. Nakon čitanja napisao je sjajan tekst „Promjena“ koju smo također ponosno prijavili na natječaj (mentorica Blanka Doko). Literarne uratke možete pročitati u nastavku vijesti. S likovnim radovima sudjelovali su šestaši Anja Keleminec, Luka Mlinarić i Jakov Levak (mentorica Mia Papeš).
Općinska knjižnica Stubičke Toplice i ove nas je godine pozvala na brojna događanja za poticanje čitanja i ljubavi prema knjigama i knjižnicama.
Nositeljica aktivnosti je knjižničarka Blanka Doko u suradnji sa svim učiteljicama razredne nastave, učiteljima Hrvatskoga jezika, ravnateljicom, stručnom i tehničkom službom.
Promjena
Od ranoga jutra sam u školi. Ranoga — jer za mene dan počinje u deset sati, a ne u osam. Nisam baš poput koale pa da spavam po 22 sata, ali volim provoditi vrijeme u krevetu. Tamo mi je najugodnije. Nisam ni umoran kao pas, samo mi „paše“. Posljedica toga je teško buđenje i još mučniji početak dana. Mnogi misle da sam ljenjivac, ali ja sve napravim na vrijeme. Uvijek imam zadaću, a u školi vrlo, vrlo dobre ocjene. Često pod klupom skrivam beletristiku.
Jednoga dana u školi dogodila se velika promjena. Svi smo naučili, pa i oni najmanje talentirani za jezik, koliko su riječi važne. Snivajući leteće medvjediće, trgne me vikanje:
— Budi se, koalo pospana!
Šok. Moje „pločice“ zamijenio je mali, okrugli, dlakavi, sivi trbuščić. Nokti su mi prave pandže, a „kosa“ sijeda. Smanjio sam se za pola metra! Svi učenici bulje u mene i smiju mi se. Užasnut, plačući vičem prema učiteljici:
— Dupin bi mi pomogao, a vi samo stojite…
U tom se trenutku učiteljica počne mijenjati. Koža joj postane siva i glatka, ruke se pretvore u peraje, a noge u rep — pa ona je dupin! Užasnuta iskoči iz učionice. Dječacima je sve to bilo urnebesno smiješno. Pobjegao sam i sakrio se u zahod. Nije mi bilo ni na kraj pameti da se vratim na nastavu, pa čak ni na Tjelesni.
Kroz prozor sam vidio kako se učenici na igralištu zagrijavaju i pripremaju za trčanje. Kako sam želio biti s njima! No pogled u zrcalo vratio me u stvarnost. Nakon dvije serije utrka uslijedila je i treća, u kojoj se iskazao jedan učenik. Istrčao je 100 metara u dvadeset i dvije sekunde. Svi su mu se divili, a jedan reče:
— Brz si kao gepard!
Dok si rekao keks — pretvorio se u vitkoga geparda. Učenici su počeli bježati kao muhe bez glave (srećom, nitko to nije izrekao)! Gepard ih je dostizao, ali se oni nisu obazirali. Zaključali su se u učionici i nikoga nisu puštali.
— Hrabar si kao lav — reče dječak učeniku koji je svojim tijelom zagrađivao vrata.
U učionici se začula glasna rika i, nakon što se ostatak učenika sabrao, stvori se veliki lav. Shvativši da smo svi u istoj nevolji, trčao sam prema svom razredu. Prislonio sam uho na vrata učionice. Čuo sam ptičje zvukove. Netko otvori vrata i iz razreda izlete lepršave kukavice, zbunjene kokoši i plašljivi nojevi. U učionici je ostala jedino jedna sova, koja se mudro spasila od zbrke i kaosa.
U knjižnici su vladali moljci, crvi i pauci. Škola se pretvorila u ogromnu farmu životinja.
Pred školom se začulo zavijanje policijskih sirena.
— Psi dolaze! — vikne netko.
Školski se zidovi zatresu od silnog lajanja, a psi utrče u knjižnicu.
— Ne trčite kao muhe bez glave! — vikao je učitelj koji se našao u blizini.
Bez obzira na savjet, tri muhe izlete.
U meni je sve kuhalo, ali nisam više želio ni jednom svojom nesmotrenom primjedbom produbiti kaos.
— Prestanite! Divljanjem nećemo ništa postići. Smirite se! Svi smo se promijenili u ono što zapravo jesmo. Naše osobine su iste. Ne znam hoćemo li ikada opet postati ljudi, ali znam da se moramo ponašati kao razvijena bića. Tek tada promjena je moguća — uspio sam izustiti prave riječi. Psi su otišli.
Dugo je trebalo da se svi smirimo i vratimo u učionice. Srećom, tu su bile pčele, mravi i konji koji su cijelo vrijeme čistili nered u školi i vraćali sve u prvobitno stanje. Sve se vratilo u normalu — osim izgleda. No, nitko se nikome nije rugao. Kad je i zadnji od nas prihvatio promjenu, preobrazili smo se i izgledom u ljude.
Život dalje teče bez neočekivanih prekida.
Sebastian Gajski, 7.a
Konji
Životinje volim,
što da kažem,
vjerujte mi,
ja ne lažem.
Konji su mi dragi,
najdraži od svih
i zato će dobiti
ovaj stih.
Kad Escalu sedlo stavim,
jako se zabavim.
Konj reži
i jedva čeka da bježi.
Mrkvu dobije često,
a nakon toga zna
kamo ide na mjesto.
Tena Vrban, 5. a
Mišić Pišić
Bio jedan mišić
po imenu Pišić.
Volio je pisati,
a još više brisati.
Nikada nije krao,
samo je susjedima grožđe brao.
Bilo mu je teško birati
između salate
i kravate,
dva malena motora
i velikog traktora.
Živio je u siru
uvijek u miru.
Nikad za njeg nije bilo dosade
jer živio je pored mišje posade.
Marta Grahovac, 5.a
