Bilo je apsolutno nevjerojatno i fenomenalno razgovarati s jednim od trenutno najpopularnijih hrvatskih pjevača. Jednostavan (osvjetljavao mi je svojim mobitelom papir s pitanjima), šaljiv (mama ga odmalena zove Vragolasti Denis), neposredan, neodoljiva glasa i osmijeha, uzor mladima (nekoliko puta je naglasio da vjerujemo u sebe), vjerujemo da ćemo Jakova Jozinovića dugo pratiti na glazbenoj sceni. Otkrio nam je detalje o sebi i glazbi u oroslavskom backstageu uoči predobrog adventskog koncerta na blagdan Sv. Nikole.
Razgovarala: Alma Beljak, 8. a
Tvoja popularnost se dogodila jako brzo. Što ti je bio trenutak kada si prvi put shvatio: “Okej, ovo je stvarno… ljudi me stvarno slušaju”?
Taj trenutak se dogodio kada je zapravo puno veći broj ljudi počeo dolaziti na koncerte nego što sam ja svaki put očekivao. Kad bih vidio tisuću ljudi na koncertu, znao bih da ipak s razlogom dolaze i da zapravo znaju tko sam ja. Tada sam shvatio da se nešto možda događa. Također, jedan od trenutaka koji bih izdvojio je i koncert koji sam radio na Špancirfestu.
Ako bi mogao poslati poruku samom sebi od prije godinu/dvije, kad još nisi mogao znati što te čeka, što bi mu rekao?
Rekao bih mu da se samo drži svoje želje i da ne sluša nikog osim sebe, svojih misli i čvrste želje da ne odustanem od toga. Tako je i bilo, i to bih zaista preporučio svim mladima.
Radiš na autorskoj glazbi. Kad razmišljaš o pjesmama koje želiš imati “kao svoje”, što ti je važno da publika kroz njih osjeti?
Važno mi je da publika osjeti emociju i tu neku iskrenost te pravu vrijednost glazbe. Mislim da to trenutno osjete i kroz tuđu glazbu koju pjevam , stoga bih i svoju glazbu želio na takav način predočiti publici.
Koja ti je najdraža pjesma za izvođenje i postoji li neka pjesma koju bi volio obraditi, ali je se još nisi usudio dotaknuti?
Moja najdraža pjesma za izvođenje je definitivno “Libar” , koju zaista jako volim i cijenim. Što se tiče pjesama koje bih volio obraditi, ali još nisam stigao, ima ih dosta od Gibonnija. Na primjer, “Nisi više moja bol” od Gibonnija mi je predivna pjesma , a volio bih obraditi i “Iskru” od Urbana.
Ovogodišnja tema broja našeg školskog lista „Maksić“ jest glazba. Kako bismo znali kako početi i o čemu pisati proveli smo anketu među učenicima naše škole. U anketi su se našla pitanja: „Tko ti je najdraži izvođač ili grupa?“ i „Koja ti je najdraža pjesma?“.
Od živućih izvođača, najdraži mi je Zdravko Čolić, a od onih koji su nas nažalost napustili, definitivno Oliver Dragojević. Što se tiče najdraže grupe, možda nemam izričitog favorita , ali u zadnje vrijeme slušam Slovence, grupu Joker Out , koja je jako bliska mladima u njihovoj državi pa bi ih zato izdvojio kao one koje slušam ponajviše. Trenutno nemam najdražu pjesmu, ali možda će to biti jedna od mojih pjesama koja će tek izaći.
Da možeš upoznati neku osobu iz svijeta glazbe, koja bi to osoba bila?
Da si me pitala prije dva tjedna, bio bi to Zdravko Čolić , ali s obzirom da sam ga upoznao, ispunio sam svoju želju. U svakom slučaju, volio bih upoznati i Olivera, koji nažalost više nije s nama.
U zadnje si vrijeme na koncertima nastupao s još nekim izvođačima: Tibor Karamehmedović i Silente, Matija Cvek, Đana Smajo, Nina Badrić, Bojan Cvjetličanin… Tko ti je od njih bio najdraži i s kim si posebno uživao na pozornici?
Svi izvođači koje si nabrojala su bili jedan poseban užitak. Posebno mi je bilo drago nastupati s Bojanom Cvjetličaninom iz grupe Joker Out jer nisam znao koliko su oni zapravo voljeni u svojoj državi. Količina vrištanja i ljubavi publike prema njemu mi je bila zaista draga za vidjeti. Ninu Badrić pak slušam cijeli život, dok su Tibor i Silente glazba za moje uši, na kojoj sam također odrastao.
Prošlog je mjeseca izašla tvoja prva pjesma „Polje ruža“. Imaš li neki stih ili kiticu koja ti je posebno draga?
Meni je i melodijski i tekstualno, jako lijep dio: „Uzmi me kao cvijet, kosu da ti milujem, tu je dom, pa nek’ uvenem s njom“.
Uz sve silne projekte, koncerte, puno putovanja… studiraš novinarstvo. Zašto baš taj fakultet? Je li teško uskladiti sve obveze vezane uz karijeru s fakultetom i kako uz sve to još stigneš i učiti za ispite?
Odabrao sam taj fakultet prvenstveno jer me mediji i javnost zanimaju, pa sam želio ići u tom smjeru da bude blisko mojoj glazbi. Nije lagano studirati uz sve obveze pa fakultet možda malo „gine“, ali neću odustati od njega, kao što nisam odustao ni od glazbe jer ako nešto čvrsto želiš, to ćeš i odraditi.
Za koju bi pjesmu ili izvođača mogao reći da ti je obilježio školske dane?
Oliver Dragojević. Definitivno on.
Koji ti je najdraži kompliment kojeg si ikad dobio?
Pjevanje je klasičan kompliment, no meni najviše znači kada mi kažu da sam iznimno dobar i normalan kao osoba. Mislim da je to poanta svega.
Imaš li tremu prije nastupa?
Više ne, jer je ovo postalo toliko učestalo. Osim toga, ja za to živim i mislim da je to moj poziv, a ne posao.
Danas je Sveti Nikola. Imaš li kakva posebna sjećanja koja te vežu uz taj blagdan?
Ajme pa ja sam posve zaboravio! Da, uvijek sam dobivao šibe…
Koja ti je najdraža serija?
Najdraža serija mi je Stranger Things.
Jesi li možda uspio pogledati novu sezonu koja je nedavno izašla?
Nisam, jer nisam stigao, ali evo možda danas prije koncerta stignem pogledati barem jednu epizodu
Koji ti je najdraži film?
Što se tiče filma, nemam baš neki najdraži, ali jedan od dražih mi je bio Interstellar. Također, preporučio bih i film Babylon, koji je jako zanimljiv jer govori o tome kako filmska industrija zapravo funkcionira.
Koja ti je najdraža knjiga?
Najdraža knjiga mi je „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ , ali preporučujem da je pročitate kada budete punoljetni.
Što te može nasmijati u sekundi?
U sekundi me može nasmijati dobar humor, moja Mia (op.a. PR agentica) i tako ti ljudi oko mene.
Da si lik iz filma, koji bi lik bio?
Bio bih Vragolasti Denis. To mi je mama govorila od malena, a što sam bio stariji, shvatio sam da je to teška istina.
Što te odmah iznervira?
Odmah me iznervira laž i prevara.
Najdraže godišnje doba?
Ljeto zauvijek, ali i zima, no samo prosinac kada je Advent.
I za kraj, što bi poručio djeci i mladima koji bi se htjeli baviti glazbom?
Poručio bih im da definitivno sanjaju snove i da čvrsto to žele. Neka znaju da ništa, ali apsolutno ništa u životu nije nemoguće, a ja sam pravi primjer toga. Trebaju slušati samo sebe, svoje misli i čvrsto vjerovati. Put nije lagan, ali će zato i doći do uspjeha, ako ne odustanu.
