Hrvatsko nacionalno svetište

God. 1786. jedan od posjednika iz obitelji Sermage, Petar Ivan Nepomuk, dao je na bistričkome vlastelinstvu sagraditi klasicistički dvorac. Nakon otkrića zavjetnoga drvenoga gotičkog kipa Marije s djetetom (1684), te mnogobrojnih zabilježenih čuda povezanih s tim kipom, u XVIII. st. promijenjen je titular župne crkve (sv. Petra i Pavla) koja je otada posvećena Blaženoj Djevici Mariji (čudotvorni Marijin kip poznat je od početka XVI. st., ali je zbog osmanske opasnosti od 1545. bio skriven u zidu bistričke crkve). Pronalaskom kipa Marijin se kult brzo širio, a Bistrica se naglo razvijala kao marijansko svetište i proštenište. Hrvatski sabor podignuo je u svetištu zavjetni oltar (1715). Od XVIII. st. mjesto se naziva Marija Bistrica, a od polovice XIX. st. bilo je središte kotara. Papa Pio XI. dodijelio je svetištu naslov bazilike (1923), a 1971. Biskupska konferencija Jugoslavije proglasila ga je hrvatskim nacionalnim svetištem. Zauzimanjem A. Stepinca, na obližnjem brdu Kalvariji bile su 1941. postavljene prve četiri postaje križnoga puta, a 1977–90. nastale su ostale postaje sa skulpturama uglednih hrvatskih umjetnika. God. 1987. Kongregacija za bogoštovlje odredila je dan 13. VII. za blagdan Majke Božje Bistričke. U blizini brda Kalvarije uređen je samostan klauzurnih sestara karmelićanki (1998). Svetište u Mariji Bistrici posjetio je 1998. papa Ivan Pavao II. i ondje kardinala A. Stepinca proglasio blaženim.

Izvor:

Marija Bistrica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 27.3.2024. .