Nakon dugih priprema i brojnih proba u srijedu ujutro svi smo se spremni uputili autobusom prema Oroslavju te zajedno s učenicima osnovne škole krenuli autobusom prema srednjoj školi u Krapini koja je bila domaćin smotre. U devet sati započela je pojedinačna scenska izvedba na kojoj je sudjelovalo deset učenika. Od čega je njih sedam kazivalo, uglavnom kajkavsku poeziju, dok je monološku formu odabralo troje mentora i učenika.

Žiri je naglasio kako je monolog kao forma izrazito težak te se za njega zahtjevnije pripremati. Učenik Marko Martinić  odlično je odglumio „prefriganog“ i prevažnog Cinteka što je izazvalo smijeh i pohvale. Njegovi kolege cijelo su ga vrijeme podržavali iz publike i skupljali snagu za svoj kasniji nastup. Premda je na državnu razinu upućena učenica iz Oroslavja, mi smo bili jako zadovoljni  te smo obećali iduće godine biti još i bolji.

U skupnom scenskom nastupu bilo je nešto manje izvedbi, a naša predstava bila je jedina koja je kombinirala nekoliko literarnih i scenskih tehnika. Predložak priče, izuzmemo li onaj originalni na koji se mladi pisac referirao, bila je objavljena slikovnica našeg učenika Ivana Pabla Šamala. Ema Agata Šamal napisala je na temelju nje igrokaz u koji smo ukomponirali lutke koje je izradila lutkarska skupina učiteljice Davorke Maček.

Predstava je također kombinirala lutkarstvo i glumu, a danima smo zajedno pripremali scenografiju. Bojili, šivali i smišljali, uz pomoć svih koji nam nisu mogli pobjeći kada smo ih gnjavili našim idejama. Omela nas je nešto manja pozornica nego što nam je bilo zgodno, pa je gužva iza našeg paravana bila vrlo velika, ali je svih deset glumaca odradilo svoj nastup besprijekorno. Premda su jedni drugima stajali na prstima.

Ipak, osnovna škola iz Tuhlja bila je bolja te je predložena na drugu razinu. S obzirom da su u predstavi sudjelovali učenici petog, šestog, sedmog i osmog razreda, bilo ih je lijepo vidjeti u zajedničkom radu i trudu. Nakon nastupa proslavili smo uspješnu izvedbu ukusnim šampanjcem od breskve te smo se počastili pizzom i prokomentirali dojmove. Svaki zaključak je završavao s „…druge godine.“

Danijela Sinković