Ime je dobio od umanjenice imena Mars (rimski bog rata), u počast vojničkom zvanju, što je bila želja njegova oca da Martin u budućnosti postane vojnik. Martina su protiv njegove volje, unovačili su ga u carsku gardu.

Legenda o tome kako je sv.Martin postao krščanin  kaže kako se Martin usred zime, našao se pred vratima grada Amiensa u Galiji te susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Nemajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: "Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin."San se toliko dojmio Martina, da je prihvatio kršćanstvo te 339. godine u Amiensu, primio krštenje. Prema legendi  Martinovu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se nebo smilovalo siromasima koji su se smrzavali, pa na spomen toga i danas u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju "Martinje ljeto".

Brojne legende vežu se uz život sv. Martina, a ona najzanimljivija vezana je uz to kako je sv. Martin postao biskupom. Naime, Martin je izabran za novog biskupa i pozvan u grad Tours kako bi preuzeo biskupske dužnosti. Martin je to htio izbjeći te se sakrio među guske u jednom gusinjaku. Krenula je potraga koja je ubrzo okončana jer su guske svojim glasanjem odale gdje je Martin sakriven.

Stoga se uz taj događaj veže i običaj u kojem djeca uoči 11.studenog (Martinja) hodaju ulicom s lanternama i pjevaju pjesme sv. Martinu. Budući da je taj običaj specifičan za Njemačku, naši učenici su u sklopu njemačke igraonice, zajedno s učiteljicom Sabinom Frgec, jučer obilježili dan sv. Martina. Pjevajući pjesmice na njemačkome, prošetali su se s upaljanim lanternama od naše škole do fontane u središtu Stubičkih Toplica. 

Svim Martinama i Martinima ovim putem želimo sretan imendan!